Bilo je vedro subotnje jutro kada su Lusi i njeni roditelji odlučili da provedu dan u svojoj bašti. Sunce je sijalo, ptice su cvrkutale, a slatki miris rascvetalog cveća ispunio je vazduh. Lusi je volela da provodi vreme na otvorenom, a njeni roditelji su verovali da je baštovanstvo divan način da se porodica poveže dok uči o prirodi.
Kada su izašli napolje, Lucyne su oči zaiskrile od uzbuđenja. "Šta ćemo raditi danas?" upitala je, poskakujući na prstima. Njen tata se nasmiješio i rekao: "Danas ćemo posaditi novo cvijeće, oplemeniti baštu, a možda čak i napraviti mali piknik poslije."
Skupili su svoj alat: lopatice, kante za zalijevanje i rukavice. Lucy je navukla svoje jarko žute baštovanske rukavice, osjećajući se kao pravi baštovan. "Počnimo s cvijećem!" uzviknula je, povodeći put do gredice.
Njena mama je već izabrala neke šarene petunije i tratinčice za sadnju. "Ovo će privući leptire i pčele, koje su odlične za našu baštu!" objasnila je dok su počeli kopati rupe za nove biljke. Lucy je pažljivo promatrala svoje roditelje, pokušavajući oponašati njihove pokrete. Kopala je svoju rupu, svuda je prljala, ali su je roditelji smijali i bodrili. "U redu je biti neuredan! To je dio zabave!"
Nakon što su posadili cvijeće, odvojili su trenutak da se dive njihovom radu. Živopisne boje uljepšale su vrt i Lucy se osjećala ponosno. "Možemo li ih sada zaliti?" upitala je nestrpljivo.
"Naravno!" odgovorio je njen tata i pružio joj kantu za zalivanje. Lucy je pažljivo sipala vodu oko osnove svakog cvijeta, pazeći da ih ne udavi. Voljela je gledati kako se voda upija u tlo, zamišljajući kako će cvijeće rasti visoko i snažno.
Zatim je došlo vrijeme da se pozabavimo korovom. Lucyina mama je objasnila: "Korovi mogu oduzeti hranjive tvari iz našeg cvijeća, pa ih moramo iščupati." Lucy je zgrabila svoju malu lopaticu i počela da kopa tvrdoglavi korov. Vukla je i vukla, ponekad joj je bila potrebna pomoć roditelja, ali se osjećala ispunjenom sa svakom travom koju su uklonili.
Nakon nekog vremena, napravili su pauzu. Sjedeći na ćebetu u hladu velikog hrasta, dijelili su jednostavan piknik. Lucyina mama je spakovala sendviče, voće i limunadu. "Ovo je najbolji dan ikada!" izjavila je Lucy, grizući svoj sendvič. Njeni roditelji su se nasmešili, srećni što je vide kako uživa u plodovima njihovog rada - i u bašti i za ručkom.
Nakon piknika, Lucy je htjela dodati nešto posebno u njihov vrt. "Možemo li napraviti strašilo?" predložila je. Njenim roditeljima se dopala ideja. Skupili su staru odjeću, slamnati šešir i štapove. Zajedno su napravili strašilo prijateljskog izgleda, obukli ga i dali mu širok osmijeh. "Sada će naša bašta biti zaštićena od ptica!" Lucy se nasmijala, ponosna na njihovu kreaciju.
Kada je sunce počelo da zalazi, bacajući zlatni sjaj na baštu, Lusi i njeni roditelji odvojili su trenutak da razmisle o svom danu. Bašta je sada bila puna šarenog cveća, bez korova, i ukrašena njihovim veselim strašilom.
"Ovo je bio sjajan dan", rekla je Lucy, gledajući svoje roditelje blistavim očima. "Volim baštovanstvo s tobom!"
Njen tata je obuhvatio ruku oko njenog ramena i rekao: "I nama se sviđa, Lucy. To je divan način da provedemo vrijeme zajedno."
Dok su čistili svoj alat, Lucy je osjetila zadovoljstvo. Naučila je toliko o sadnji i brizi o vrtu, ali što je još važnije, stvorila je trajna sjećanja sa svojom porodicom.
Te večeri, dok su ulazili unutra, Lucy se osvrnula na njihovu baštu, koja je blistala u sumraku. Jedva je čekala da vidi kako će sve rasti. Sutrašnji dan donosi nove avanture, a ona je bila spremna za više porodične zabave u bašti.